Kolovoz 1715. godine jedan je od prijelomnih trenutaka u povijesti Sinja, Cetinske krajine i Dalmacije. U vremenu kada je osmanska prijetnja već stoljećima obilježavala život na ovim prostorima, upravo će se pod zidinama malene sinjske tvrđave odlučivati sudbina jednoga grada, ali i sigurnost velikog dijela Dalmacije.

Osmansko Carstvo bilo je tada jedna od najvećih vojnih sila svijeta. Njegovi prodori tijekom stoljeća duboko su obilježili jugoistočnu Europu, ostavljajući iza sebe razaranja, raseljavanja i neprestanu nesigurnost stanovništva pograničnih područja. Dalmatinsko zaleđe bilo je prostor na kojemu su se sudarale dvije civilizacije i dvije vjere, zapravo dva sasvim različita svijeta. Sinj, smješten na važnom strateškom položaju, predstavljao je jednu od ključnih obrambenih točaka prema dalmatinskoj obali. Njegovim padom bio bi otvoren put daljnjem osmanskom prodoru prema obalnim gradovima i ugrožena sigurnost cijele Dalmacije.

U ljeto 1715. godine pred zidine Sinja stigla je brojna osmanska vojska. Nasuprot njoj stajala je malobrojna mletačka posada, domaći harambaše i vojnici, franjevci i narod Cetinske krajine. Jedan od ključnih dijelova predstave čini Vijeće obrane u kojem su okupljeni zapovjednik tvrđave Zorzi Balbi, mletački kapetan Giovanni Manzecca, harambaše Mate Žanko i Mate Filipović-Grčić, vojni kapelan don Ivan Filipović-Grčić te gvardijan fra Pavao Vučković. U presudnom trenutku, pred ultimatumom osmanskog paše, suočavaju se s najtežom mogućom odlukom: prihvatiti predaju ili nastaviti obranu gotovo bez izgleda na uspjeh.

Nakon burne rasprave donesena je odluka koja će obilježiti povijest Sinja – predaje nema. Nakon Vijeća slijede prizori osmanskih napada na tvrđavu; izmjenjuju se topnička paljba, juriši na zidine, napori branitelja i prizori koji vjerno dočaravaju težinu posljednjih dana opsade. No, ovaj povijesno-scenski spektakl ne govori samo o ratu, nego, što je mnogo važnije, o ljudima, njihovim strahovima, odgovornosti, ljubavi prema domu i vjeri koja ih je održala u trenucima kada je svaka nada izgledala izgubljena.

Upravo zato jedan od najsnažnijih prizora predstave procesija je sa slikom Čudotvorne Gospe Sinjske. Predvođena gvardijanom fra Pavlom Vučkovićem, procesija prolazi Starim gradom dok narod u molitvi i pjesmi traži snagu i zaštitu, a zauzvrat prima neprocjenjiv dar – duboko uvjerenje da nisu sami i da nad njima bdije njihova Nebeska Majka koju su sa sobom kao najveću dragocjenost donijeli iz Rame.

Po dolasku glasnika koji uslikom „Turci biže!“ donosi vijest kako se osmanska vojska povlači slijedi radost, zahvalnost i zajednička molitva. Uz zvuk zvona, pucnjeve mačkula i pjesmu u čast Čudotvorne Gospe Sinjske završava scenski prikaz događaja koji je trajno obilježio povijest ovoga kraja.

No time ne završava priča o „Opsadi Sinja 1715.“, naprotiv, time započinje priča o predstavi koja će tijekom sljedećih dvadeset godina postati simbol zajedništva, očuvanja baštine i ljubavi prema vlastitom gradu, mjesto susreta povijesti, umjetnosti, vjere i zajedništva, a za mnoge Sinjane i njihove goste neizostavan dio obilježavanja Dana Alke i Velike Gospe.

Praizvedba "Opsade Sinja 1715." održana je 11. kolovoza 2006. godine na autentičnom prostoru tvrđave Grad, mjestu na kojem su se 1715. godine odvijali ključni događaji obrane grada. Tijekom godina predstava se razvijala i prilagođavala novim produkcijskim zahtjevima te se izvodila i na drugim sinjskim lokacijama, zadržavajući pritom svoju izvornu ideju i vjernost povijesnom događaju koji prikazuje. Publika je tada prvi put imala priliku gledati scenski prikaz opsade na mjestu gdje su se gotovo tri stoljeća ranije odvijale stvarne borbe za obranu grada. U izvedbi je sudjelovalo stotinjak izvođača – članovi Sinjskog pučkog kazališta, nekoliko građana Sinja, članovi Udruge za očuvanje baštine Cetinskoga kraja te Mješoviti zbor Župe svetoga Mihovila iz Trilja. Prvu režiju potpisala je teatrologinja Ana Dalbello i postavila umjetničke temelje predstave koja će tijekom godina prerasti u jedan od najprepoznatljivijih kulturno-povijesnih projekata Cetinske krajine.

Posebnu zahvalnost i poštovanje zaslužuje pokojni fra Josip Ante Soldo, začetnik ideje i pokretač projekta. Nenadmašni erudit, vođen dubokim poznavanjem sinjske povijesti, ljubavlju prema zavičaju i odanošću Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, prepoznao je važnost da se događaji iz 1715. godine prikažu na autentičnom prostoru tvrđave Grad. Njegova vizija bila je stvoriti predstavu koja će istodobno biti povijesna rekonstrukcija, umjetnički događaj i trajni izraz zahvalnosti za obranu Sinja.

Na tim temeljima pokojni Velimir Borković napisao je dramski tekst, oslanjajući se na povijesne izvore i narodnu predaju. Njegov tekst vjerno donosi ozračje posljednjih dana opsade, prikazujući ne samo tijek povijesnih događaja nego i ljudsku dimenziju – odgovornost zapovjednika, hrabrost branitelja, patnju naroda i nepokolebljivu vjeru u zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske. Poseban doprinos njezinu razvoju dao je pokojni Rade Perković, koji je svojom predanošću, organizacijskim sposobnostima i neumornim radom ostavio neizbrisiv trag u životu predstave. Njegova ljubav prema ovom projektu i kreativna vizija ostali su trajno utkane u povijest.

Tijekom dvadeset godina kroz predstavu su prošle stotine glumaca, statista, konjanika, članova kulturno-umjetničkih društava, povijesnih postrojbi, pjevača, glazbenika, tehničara, kostimografa, scenografa, fotografa, snimatelja i volontera. Svaka izvedba bila je rezultat mjeseci priprema i zajedničkog rada ljudi različitih zanimanja i generacija, okupljenih oko iste ideje: očuvati uspomenu na obranu Sinja i prenijeti je budućim naraštajima.

Posebnu zahvalnost zaslužuje Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske, Viteško alkarsko društvo, KUU Marko Marulić, GZ Brodosplit, Povijesna postrojba Kliški uskoci, HGSS – Ispostava Sinj, Udruga za očuvanje baštine cetinskoga kraja, URIG Otok, TU Bitelić, KUD Cetina, KUD Krenica – Gala, Plesni studio Split, Galerija Sikirica, AB Foto, Alkarska ergeli i KUS Sinj, koji su svojim sudjelovanjem i potporom utkali dio sebe u ovu predstavu.

Velika zahvalnost upućuje se i Gradu Sinju, Turističkoj zajednici Splitsko-dalmatinske županije, Splitsko-dalmatinskoj županiji, restoranu Alkarski dvori, Konjičkom klubu Alkar, Čistoći Cetinske krajine i Policijskoj postaji Sinj, koji su tijekom godina bili važni partneri u organizaciji i provedbi ovoga zahtjevnoga projekta.

Na potpori i pokroviteljstvu zahvaljujemo Ministarstvu hrvatskih branitelja i Ministarstvu turizma i sporta Republike Hrvatske, koji su prepoznali vrijednost projekta u očuvanju hrvatske kulturne, povijesne i duhovne baštine.

Posebna zahvalnost pripada i brojnim pojedincima koji su svojim radom, znanjem i predanošću ostavili trag u razvoju predstave: fra Gabrijelu Hrvatinu Jurišiću, Bruni Baraću, Saši Miletiću, Marku Duvnjaku, Vladi Sunku, Damiru Žari Alebiću, Bobi Delongi, Boži Paviću, Luki Perkoviću, Vedrani Vrgoč, fra Šimunu Markulinu, Anti Gugiću, Marku Jelinčiću, Marijanu Grbavcu, Dijani Ivić Kundid, Mariji Mandac, Sanji Gojun Vučković, Mikiju Noplingu, Branki Marinović, Stipi Vučkoviću, Tonćiju Domazetu, Hrvoju Benji, Boži Mijiću Zecu, Marku Vukoviću, Branki Čići Trumbić, Anđelki Vučković, Dubravki Vuković, Dini Vukoviću, Vesni Bader, Jošku Jagnjiću, Ivici Ćosiću, Davoru Ivkoviću, Petru Vrci, Petru Radoviću, Nikoli Križancu, Anđeli Šuste, Marici Apučić i Tihani Jelić, kao i svima onima koji su tijekom proteklih dvadeset godina bili dio ove velike zajedničke priče.

„Opsada Sinja 1715.“ prije svega je izraz zahvalnosti braniteljima koji su obranili Sinj, Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, kojoj su povjerili svoju sudbinu, ali i svim ljudima koji su tijekom proteklih dvadeset godina svojim radom, znanjem i ljubavlju omogućili da uspomena na obranu Sinja i dalje živi dostojanstveno, vjerodostojno i ponosno te da se iz godine u godinu ponovno ispriča na mjestu gdje je nastala.